Iz ruševine u čuvara baštine: obitelj je spasila staru školu i 500 predmeta od zaborava

Postoji nešto posebno u predmetima koje su generacije koristile svakodnevno, a da pritom nisu ni pomišljale da bi jednog dana mogli postati dio nečije zbirke. Stari plug, drvena bačva, ognjište oko kojeg se okupljala cijela obitelj - sve su to stvari koje nestaju tiho, zajedno s ljudima koji su ih koristili. Taj proces je gotovo nevidljiv dok traje, a kad postane očit, često je već prekasno. Upravo zato je svaki pokušaj da se ti predmeti sačuvaju zapravo pokušaj da se sačuva dio identiteta jednog kraja.

Zašto etnografske zbirke nestaju brže nego što nastaju

Hrvatska ima bogatu materijalnu kulturu, no velik dio nje nikada ne dospije u institucionalne okvire. Veliki muzeji pokrivaju nacionalne priče, ali lokalna svakodnevica, alati kojima se obrađivala zemlja, odjeća koja se nosila nedjeljom, posuđe iz kojeg se jelo, često ostaje izvan njihova dosega. Pojedine inicijative za digitalizaciju etnografske građe pomažu, no one ne mogu zamijeniti fizički doživljaj prostora i predmeta koji nose tragove uporabe i vremena. Upravo zato su male etnografske zbirke po selima i manjim gradovima jedina brana između sjećanja i potpunog zaborava. Kad jednom nestane posljednja generacija koja pamti čemu je služio određeni predmet, gubi se i kontekst bez kojeg eksponat postaje tek neprepoznatljiv komad drveta ili metala.

Problem je tim veći u krajevima zahvaćenim iseljavanjem. U dalmatinskom zaleđu, u selima između Cetine i Žrnovnice, mladi su desetljećima odlazili prema obali ili dalje, kuće su ostajale prazne, a predmeti koji su svjedočili o stoljetnom načinu života završavali su na odlagalištima ili jednostavno trulili u napuštenim konobama.

Kad napuštene zgrade dobiju novu priliku

Posljednjih godina sve je više primjera u kojima stare škole, pošte i općinske zgrade dobivaju drugu priliku - kao kulturni centri, galerije ili upravo etnografske zbirke. Takva prenamjena rješava dva problema odjednom - sprječava propadanje zgrade i daje zajednici prostor za sadržaj koji inače ne bi imao kamo. Potrebna je, međutim, nečija inicijativa i upravo tu počinje priča o Zavičajnoj kući Gornjih Poljica.

U Gornjem Docu, u Rudinama iznad Omiša, stajala je stara školska zgrada zatvorena još 1978. godine. Desetljećima je propadala bez ikakve perspektive, dok je Tihomir Lučić nije prepoznao kao priliku da se nešto napravi za kraj u kojem je odrastao. Obitelj Lučić obnovila je zgradu vlastitim sredstvima i vlastitim radom, bez inicijalne institucionalne podrške, pretvorivši ruševinu u uredan izložbeni prostor. Nakon otvorenja Zavičajne kuće Gornjih Poljica, važnost projekta prepoznale su i lokalna turistička zajednica, Turistička zajednica Splitsko-dalmatinske županije te Splitsko-dalmatinska županija, čija podrška dodatno potvrđuje značaj ove inicijative za očuvanje baštine i razvoj kulturnog turizma u poljičkom kraju.

Zbirka koja se gradila dva desetljeća

Posebnu vrijednost cijelom projektu daje činjenica da zbirka Zavičajne kuće Gornjih Poljica nije nastala preko noći. Eksponati su se sustavno prikupljali više od 20 godina - obilascima terena, razgovorima sa starijim mještanima i spašavanjem predmeta koji bi inače bili zauvijek izgubljeni. Danas zbirka broji više od 500 komada: alati za obradu zemlje i kovanje, kućanske potrepštine, tradicionalna odjeća i nošnje, namještaj, staro oružje te razni predmeti svakodnevne uporabe iz doba Poljičke knežije i kasnijih razdoblja.

Prostor je organiziran tako da posjetitelj ne dobiva samo informaciju, nego doživljaj. Rekonstruirani su dijelovi tradicionalne kuće, ognjište, konoba, radni prostori, čime se stvara autentičan osjećaj života kakav je nekada bio u poljičkim selima. To nije klasičan muzej s vitrinama i natpisima, nego prostor koji diše atmosferom svakodnevice jednog doba.

Više od zbirke — živo kulturno središte

Osim same zbirke, Zavičajna kuća Gornjih Poljica aktivno sudjeluje u očuvanju nematerijalne kulturne baštine. Udruga za očuvanje tradicije koja stoji iza projekta jedna je od nositelja zaštite poljičkog pisma - jedinstvenog pisma koje predstavlja važan dio identiteta ovog kraja. Organiziraju se i međunarodne likovne kolonije koje okupljaju umjetnike iz različitih zemalja, stvarajući kreativni dijalog između suvremenog umjetničkog izraza i autentičnog dalmatinskog ambijenta.

Tijekom godine prostor posjećuju individualni turisti, posebno strani gosti u ljetnim mjesecima, ali i organizirane grupe, dječji vrtići i školske ekskurzije. Za djecu je posjet posebno vrijedan jer im omogućuje da doslovno dotaknu predmete i prostor o kakvima inače čitaju samo u udžbenicima.

Kako posjetiti Zavičajnu kuću

Zavičajna kuća Gornjih Poljica nalazi se u Rudinama, u Gornjem Docu iznad Omiša na području koje je posljednjih godina oživjelo zahvaljujući upravo ovakvim inicijativama. Ako planirate posjet, najjednostavnije je javiti se unaprijed kako biste dogovorili termin obilaska i eventualno vođenje kroz zbirku.

Kontakt za najavu posjeta i sve informacije:

Web: muzejpoljica.com

E-mail: muzej.poljica@gmail.com

Telefon: +385 91 201 4790

Facebook: Zavičajna kuća Gornjih Poljica

Bilo da ste turist u potrazi za autentičnim iskustvom dalmatinskog zaleđa, roditelj koji želi djeci pokazati kako se nekada živjelo ili jednostavno ljubitelj kulturne baštine, ovo je mjesto koje vrijedi posjetiti.

Jer neke priče preživljavaju samo ako ih netko odluči ispričati.